Kako da nazovem ovu ljubav? – 122. epizoda

Arnav je u svojoj sobi, pije mleko i kucka na laptopu. Andjeli kuca na vrata, ulazi u sobu i kaze mu da su joj potrebni kljucevi od njegovog sefa. Arnav joj bez reci daje kljuceve a Andjeli iz sefa izvlaci maleni kovcezic za nakit i nezno ga dodiruje kao da ga mazi. Kaze Arnavu da je baka podsetila na mamine narukvice koje treba da pripadnu Lavanji na dan veridbe. Seda pored Arnava, otvara kovcezic, vadi majcine narukvice i nezno ih miluje. Arnav gleda u narukvice, u ocima mu je neizmerna bol.
Andjeli ga pita: “Secas li se Choti kad smo bili mali i lezali u krevetu, majka je nosila ove narukvice dok nas je pokrivala pred spavanje. I mi bi zaspali slusajuci zveckanje njenih narukvica.”
Bratu i sestri oci su prepune suza. Arnav prepuklim glasom od tuge nastavlja Andjelinu pricu: “Zvuk je bio tako umirujuci. I sav umor istog trenutka bi nestao.”
Andjeli setno klima glavom… i u njenom glasu je puno tuge: “Secam se da je majka rekla da se narukvice ostave u kutiju jer ih jednog dana zeli pokloniti svojoj snahi.”
Andjeli vadi i pismo iz kutije i sad vec kroz plac nastavlja: “Napisala je ovo pismo za svoju buducu snahu.”
Arnav se bori svom snagom da ne zaplace a Andjeli nastavlja: “Nama je to tada bilo smesno….ali tada nismo znali da nasa majka nece… (Andjeli grca od tuge) da ce samo ovo pismo ostati od nje.”
Andjeli pritiska pismo na grudi, neutesno place, Arnavu su oci pune suza. Andjeli otvara pismo i pocinje da cita:

‘’Nevesti mog Chotija
Iako cu ti ja licno dati ove narukvice, zelim da ti otkrijem jednu veliku tajnu i zato ti pisem ovo pismo. Zapamti i budi vrlo pazljiva …. mnogo je ljutnje na nosu mog Chotija ali takodje i mnogo ljubavi u njegovom srcu. Imaj strpljenja za njegovu ljutnju a na ljubav uzvrati mu ljubav sa kamatom.’’ (NASTAVAK NA SLED.STR.)