Kako da nazovem ovu ljubav? – 188. epizoda – Anđeli je trudna!

Arnav je u kolima, vozi mračnim i napuštenim ulicama Delhija oštro, brzo… U jednom trenutku naglo zakoči. U mislima mu vlada haos – seća se kako mu je Anđeli rekla da ce postati ujak, kako mu se Šjam kezio sav srećan, kako je Anđeli rekla da sad ima sve, muža koji je voli više od bilo koga… kako ga je Šjam zacčikivao da kaze Anđeli istinu… On ne može više da podnese taj pritisak, izleće besno iz auta. Napolju vreme oslikava njegovo stanje uma – mračno je, vetar duva i raznosi lišće na sve strane… On nervozno hoda, namučen daljim sećanjima… kako je Šjam bio nežan prema Anđeli za Teej, šta je rekla Kuši na terasi, kako je Anđeli objavila Šjamu da je trudna, kako je Šjam besramno izjavio da je Kuši sve njegovo – život, ludilo, opsesija… Šjamovi i Anđelini srećni trenuci, nasuprot gađenja vrednog Šjamovog i Kušinog zagrljaja… Lupi rukom o haubu. Sećanje kad je uplakan stavio glavu u sestrino krilo, nakon sto je doživela nesreću i rekao joj da je mislio da će ga ostaviti kao i majka… I na kraju, staro secanje koje mu dugo nije izlazilo pred oči: Šišmahal, Anđelino venčanje, on joj gestom pokazuje da je lepa, pucanj i njegov krik: “Mama!!”
To je previše za njega i on od bespomoćnosti ispusti i sada mučan i besan krik. Sav se trese. Ali, mučenju nije kraj. Počne napokon razmišljati i o sebi, o onome sto je on izgubio. Izgubio je Kuši, onu kojoj se prvoj izvinio nakon ko zna koliko godina, onu zbog koje je spustio svoje zidove, onu u koju se zaljubio. Smlaćeno se navali na haubu, dok sećanja na njihove zajedničke trenutke naviru kao na filmskoj traci… Ide tužna verzija “Rabba ve”… On plače. Sve je gotovo. Spusti se na zemlju. Spusti polako glavu na kolena, namučen, opet se prisećajuci raznih trenutaka sa Anđeli, Šjamom… A onda počne podizati glavu. U očima mu je bes, ljutnja, ali i odlučnost… Odluka je doneta. Zna šta mu je činiti. (NASTAVAK NA SLED.STR.)